Podnevni list

Danas oko 12.30 sati bombom se u vrtu obiteljske kuće u bjelovarskom naselju Jošine raznio 26-godišnji I.Novak. Motivi tragične odluke još nisu poznati, a susjedi tvrde kako je mladić sa ženom i jednogodišnjim sinom živio povučeno i ničim nije odavao kako bi mogao počiniti samoubojstvo.Policija i dalje istražuje okolnosti pod kojima je došlo do ovog tragičnog događaja.

čr

Pevecovi i dalje ostaju u pritvoru

Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Bjelovaru produžilo je pritvor Višnji i Zdravku Pevecu koji se već tri mjeseca nalaze u bjelovarskom zatvoru. Vijeće je ocijenilo kako je i nadalje riječ o posebno teškim kaznenim dijelima pribavljanja protupravne imovinske koristi za tvrtku,ali i vlastiti džep, a riječ je o višemilijunskim iznosima. Na rješenje o produljenju pritvora Pevecovi i njihovi branitelji imaju pravo žalbe u roku od dva dana o čemu će odlučivati Vrhovni sud.

čr

LICE I NALIČJE IZLASKA HSLS-a IZ KOALICIJE Predsjednik  stranke Darinko Kosor ekskluzivno za Bjelovarac otkriva pozadinu ispisnica Đurđe Adlešič i Antuna Korušeca
Antun Korušec je napravio samo jednu kardinalnu grešku. Poslušao je, prema njegovoj izjavi, Đurđu Adlešič koja mu je naložila da potpiše sporazum o podršci Kluba tzv. nezavisnih zastupnika Vladi HDZ-a, a nakon toga izjavio da je to njegova osobna stvar - tvrdi J. Kosor

Uoči izbora predsjednika županijskog HSLS-a i bjelovarskog Gradskog odbora, prvi čovjek stranke Darinko Kosor, ekskluzivno za Bjelovarc otvoreno je progovorio o licu i naličju srpanjskih događanja, posebice vezanih uz odlaske bjelovarskih veterana, Đurđe Adlešič i Antuna Korušeca.

• HSLS po prvi puta u povijesti postaje neparlamentarna stranka. Oponenti govore da ste ju jeftino prodali?

KOSOR: Sasvim netočno. HSLS će u  idućem saborskom sazivu imati sigurno više mandata nego što je imao do sada. Kako ćemo do toga doći? Doći ćemo upornim radom, a ono što je sada velika prednost HSLS-a  je to, da više nismo dio desne koalicije koja vodi zemlju u propast, a mi na to ničim nismo mogli utjecati već bismo morali kao smokvin list biti suodgovorni za sve poteze ove Vlade. Ali, nismo niti pretrčali u lijevu koaliciju.

• Što ste sada, stranka centra ili skrećete u lijevo, a neki čak kao Stanko Zrilić tvrde i na tragu SRP-a?

KOSOR: Nismo niti lijevo, niti desno. Tamo smo gdje je HSLS uvijek trebao biti, u liberalnom građanskom centru. A to o SRP-u govore ljudi kao Stanko Zrilić, koji nisu bili ni jednog dana u Domovinskom ratu i koji se oglušio na mobilizaciju. Ja sam pak,  bio dragovoljac od  listopada 1991. Neka se samo usporede naši ratni putovi i odmah će se vidjeti tko je SRP, a tko ČEKIĆ.

• Što je u programskom smislu uopće ostalo od onog ?starog? HSLS-a?

KOSOR: U našim je  dokumentima sve zapisano, a stvarali su ih trojica najvećih ljudi HSLS-a, Goldstein, Gotovac i Budiša. Stoga HSLS ima  dva perioda -  od 1989. do 2002. kada je stranka djelovala na programskim idejama ove trojice velikana kojima je jednako bilo važno i stvaranje države i njezino društveno uređenje na temeljima demokracije. Član sam stranke od 1992. godine i ponosan sam što sam bio njihov učenik. Stoga stranku želim vratiti njezinom izvornom programu. HSLS  se izvitoperio od 2002. godine. Od tada to  više nije bio onaj HSLS iz 90-ih godina. Jer u prvom su periodu ljudi svoje živote posvetili stranci, a u drugom je periodu stranka bila podređena privatnim interesima nekolicine pojedinaca. Stranka je pala na niske grane i onima koji su je vodili jednostavno više nije bila niti važna. Sada je takvoj politici u HSLS-u došao kraj. To je željelo 90 posto ukupnoga članstva, zbog čega je i  Sabor stranke održan osam mjeseci prije redovnog roka. Ljudi su jednostavno željeli promjene i zato su mi dali povjerenje.

• Zašto vas je Đurđa Adlešič najviše razočarala, možete li to konkretnije pojasniti?

KOSOR: Vrlo rado. Članovi stranke profila Stanka Zrilića bili su ubačeni ljudi HDZ-a. Stoga je njegov odlazak bio neminovan. Ivan Čehok je još prije godinu i pol dana na lokalne izbore izišao kao nezavisni kandidat i on je već od tada praktički s jednom i pol nogom bio izvan HSLS-a. Stoga su svi u stranci znali da će njih dvojica izaći ovako ili onako. Jedino što nismo znali što će napraviti Đurđa Adlešič. Apsurd cijele stvari počiva na činjenici da me je upravo ona nagovarala na izlazak iz vladajuće koalicije, tri mjeseca prije negoli je Središnje vijeće 10. srpnja donijelo tu odluku. Svakog je tjedna dolazila sa sjednica Vlade žaleći se kako ona to više ne može izdržati, da ni na šta nema utjecaja te da bi bilo dobro da izađemo iz koalicije. I nakon odluke Središnjeg vijeća deset puta je u tjedan dana davala izjave da čvrsto ostaje u stranci, zatim da ipak odlazi iz stranke, pa da odlazi iz Vlade, pa da ne odlazi iduća dva mjeseca te na kraju nakon jednog sastanka s predsjednicom HDZ-a te mog zahtjeva da aktivira saborski mandat sama poslala ispisnicu iz stranke. Pitam se sam, a i pitam građane vaše županije i vašeg grada tko je tu lud?  Znači, ona je tražila da iz te koalicije iziđemo, ona je kao predsjednica Središnjeg Vijeća potpisala odluku o napuštanju koalicije za koju je od 60 članova Vijeća samo  troje ljudi glasalo protiv. Zanimljivo je da su i svi članovi Središnjeg vijeća iz Bjelovarske Županije, Korušec, Graber  i Heged, digli ruku za izlazak iz koalicije. Ukoliko su imali drugačije mišljenje, mogli su ga glasno iznijeti na sjednici Središnjeg vijeća. U tom smislu sam izjavio da su svi oni na čelu s Đurđom Adlešič za mene veliko razočaranje. Jer, ne može se jedno raditi, drugo govoriti, a treće misliti. Možda građanima Bjelovara to i nije ništa čudno, no za mene je to bilo veliko razočaranje.

• Jesu li možda iza takva ponašanja stajali privatni interesi?

KOSOR: Izjavljivalo se kako za takvu odluku nije bio dobar  ?tajming?, da nije trebalo izaći u srpnju, već u rujnu ili listopadu, ali za to nije bilo nikakve političke logike, osim ako nije bilo vezano za parcijalne privatne interese. Stranka ne smije i ne može biti podložna ni jednom pojedincu, bio to Darinko Kosor, Ivan Čehok ili Đurđa Adlešič. Jedino za čime iskreno žalim jest što nismo izišli iz koalicije tri mjeseca ranije, kada smo vidjeli da se proračun neće puniti ni približno onome kako je planirano i da se rebalans neće raditi već u proljeće, kao što smo mi to predlagali već u veljači ove godine.

• U stranci je bila javna tajna da je između Đurđe i vas vladala netrpeljivost sve do uoči izbornog Sabora HSLS-a ?

KOSOR: Točno. Uistinu nismo bili u previše dobrim odnosima do izbornog sabora. No zadnjih osam mjeseci od kada sam ja izabran za predsjednika, svaki dan smo se čuli pet puta na telefonom i bili smo u više nego dobrim odnosima. Premda je premijerka Kosor u trenutku kada sam postao predsjednik stranke predložila da s pozicije predsjednika zauzmem mjesto potpredsjednika Vlade, ja sam tražio da i dalje na tom mjestu ostane Đurđa Adlešič. Učinio sam to iz dva razloga- da pokažem kako dolaskom novog predsjednika stranke bivši predsjednik ne treba nestati iz politike te kako bih imao dovoljno vremena da se bavim obnovom stranačke infrastrukture. Zalagao sam se i da Đurđa Adlešič bude izabrana za predsjednicu Središnjeg vijeća stranke. Na kraju, kada smo raspravljali o izlasku iz koalicije, na njenu sugestiju razgovarao sam i s predsjednikom Josipovićem o njezinom savjetničkom mjestu. Usprkos tomu što je svima bilo poznato da je upravo ona javno podržavala Nadana Vidoševića, a dio njezinih ljudi na terenu lobirao za Milana Bandića Po ovome se vidi da sam prema njoj kao predsjednik stranke bio više nego korektan i stoga je moje razočaranje tim veće.

• Iza kulisa se šuškalo kako je Đurđa Adlešič zapravo čitavo vrijeme lobirala za kutinskog gradonačelnika Davora Žmegača, a onda se u posljednji čas priklonila vama.

KOSOR: Županijsko vijeće BBŽ mene je podržalo 24 sata uoči održavanja izbornog Sabora stranke, a na to su se odlučili vjerojatno stoga što se vidjelo da od tri kandidata jedno gospodin Breglec i ja imamo šanse za pobjedu. No želim podsjetiti da sam u prvome krugu pobijedio Bregleca sa 80 glasova više te da nisam imao tih 40 glasova iz BBŽ, isto tako bih pobijedio na Izbornom saboru. Ovim putem svim delegatima ponovo zahvaljujem na podršci i povjerenju koje su mi dali. Nakon što je HSLS izašao iz koalicije s HDZ-om, neki pojedinci su htjeli osporiti način provođenja našeg Izbornog sabora, no upravo su Ivan Čehok i Đurđa Adlešič demantirali takve zlonamjerne navode i konstrukcije pa se time i ta priča brzo ispuhala. Sabor HSLS-a u Slavonskom Brodu bio je jedan od najdemokratskijih sabora neke političke stranke od 90-ih godina do danas.

• Smatrate li da izlazak iz HSLS-a istodobno znači i kraj političke karijere Đurđe Adlešič?

KOSOR: O tome će, ako bude prilika, svoj sud ipak dati birači. No, politička praksa je pokazala da većina političara koji su se odrekli svojih stranaka više nisu imali političku budućnost.

• Bjelovarčani smatraju da će njezinim odlaskom iz stranke značajno oslabiti i bjelovarski lobi u izvršnoj vlasti?

KOSOR: Đurđa se uistinu zalagala za Bjelovar i Bjelovarsku županiju. Bilo bi sada nekorektno s moje strane reći da toga nije bilo. No na kraju, krajeva, to je i normalno, za svakoga koji dolazi iz neke izborne baze. Taj mora imati stalno na umu da se o povjerenju birača ne može razmišljati samo uoči izbora.

• Bjelovarski HSLS gubi gradonačelnika i većinu vijećnika u županijskoj skupštini. Tko će zastupati interese liberala i građana koji su im povjerili mandate?

KOSOR: U središnjici smo do sada dobili samo 50-ak ispisnica iz GO Bjelovara te nekoliko iz Županije. No, u stranku je došlo isto toliko novih članova. Vratilo se desetak starih članova, osnivača HSLS-a iz 90-ih godina te se upisalo 40-ak novih, mladih članova, mlađih od 30 godina, što me posebno raduje i to samo u posljednjih tridesetak dana. Posebno mi je zadovoljstvo što je na Izbornoj skupštini ogranka Bjelovar bila i osnivačica HSLS-a u Bjelovaru, gospođa Trconić. Što se tiče rada u Županijskoj skupštini u stranci su ostala tri županijska vijećnika te dožupan Bjelovarsko-bilogorske županije.

• Mogu li Alen Baščevan i Dario Hrebak iznijeti sav taj teret na svojim leđima?

KOSOR: To su mladi dečki i apsolutno to mogu. Oni su predstavnici nove političke generacije s novom političkom strašću i neopterećeni starim odnosima. Smjena generacija u HSLS-u, ali i svim drugim političkim strankama je neminovna. Već smo započeli pripreme za prve izbore, a to su izbori za mjesne odbore u gradu Bjelovaru koji će biti održani u listopadu i ujedno će to biti i prvi “test” za novu mladu ekipu.

• Jesu li odluke o isključenju prvo Hrvoja Vojkovića, potom Đurđe Adlešič i Antuna Korušeca ipak preveliki zalogaj, te ipak donijete preuranjeno?

KOSOR: Prvo želim reći da nitko od njih troje nije isključen, već su svi dobrovoljno poslali ispisnice iz HSLS-a. No, ako je netko nelojalan svojoj stranci, onda njegov odlazak nikako ne može biti preuranjen, može biti samo zakašnjeo.

• Je li Antun Korušec u cijeloj priči ipak najveća kolateralna žrtva?

KOSOR: Gospodin Korušec i ja smo cijelo vrijeme bili u više nego korektnim odnosima. No on je napravio samo jednu kardinalnu grešku. Poslušao je, prema njegovoj izjavi, Đurđu Adlešič koja mu je naložila da potpiše sporazum o podršci Kluba tzv. nezavisnih zastupnika Vladi HDZ-a. Mislim da je on u tome bio izmanipuliran, no svatko odgovara za svoje postupke. Razgovarao sam s njim nakon tog potpisa te ga pitao kako je mogao bilo što potpisati u ime HSLS-a, kad za to po Statutu HSLS-a nije ovlašten. On mi je na to odgovorio kako je to bila njegova osobna odluka, a ja sam ga nakon toga jednostavno zamolio da izađe iz HSLS-a. I on je to učinio. Sve ostalo je pitanje za njega samoga.

• Na kojoj je sada funkciji Đurđa Adlešič uistinu, jer se potpisuje kao potpredsjednica Vlade u ostavci?

KOSOR: To više nije naš problem, no uvjeren sam, poznavajući rad HDZ-a da neće ostati dugo na toj funkciji.

Mirjana Rosić Zrinski

PSEĆA MODA

Neobičan prizor ispred poznatog bjelovarskog kafića privukao je pozornost gostiju i prolaznika. Mali pinč, imenom Riki, uživao je svojim vlasnikom Ferkom Đurićem s kojim je krenuo u uobičajenu prijepodnevnu šetnju. Dok je njegov vlasnik ispijao jutarnju kavu, Riki, koji sada ima sedam mjeseci, među gostima se pravio važan u svojim novim “starkama”. Za bjelovarsku je modnu “pozornicu” to još uvijek neobična pojava, za razliku od one u metropoli gdje se pseći “trend seteri” posebice zimi šeću u kreacijama na kojima bi im mogli pozavidjeti i najveći ljubitelji modnih trendova.
Tenisice na kućnim ljubimcima su ipak najsvježiji modni hit, a Rikijeve tenisice su takve da bi ih u odgovarajućoj veličini poželjeli i mnogi prolaznici koji su zastali, nasmiješili se i prošli dalje. Neki su komentirali da je to pretjerivanje, no o ukusima se ne raspravlja.
Inače, njegov vlasnik živi u Italiji i kaže da Rikiju tamo kupuje svu opremu, pa tako jesensku i zimsku s pratećim dodacima poput “kišnjače”,ili sunčanih naočala.
- U Italiji je to normalna pojava, a moj ljubimac zaslužuje da se o njemu brinem. Nije dovoljno kupovati hranu, već se valja postarati da udobno hoda i bude zaštićen od kiše - kaže Ferko. Cijene ne spominjemo jer se u pristojnom svijetu o tomu ne govori.Ipak,pitanje koliko bi djece poželjelo na nogama upravo Rikijev model tenisica, prvo je što nam je palo na pamet kada je pozirao pred našim objektivom.

(rs)

OTKRIVAMO U bjelovarskim dječjim vrtićima popunjena sva mjesta

Upisi u dječje vrtiće na području grada u kojima ima mjesta za 925 mališana su završeni, a na listama čekanja je ostalo 221 dijete. Prije upisa napravljeni su zajednički kriteriji, kako bi se točno odredili svi upisni uvjeti, saznajemo u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti Grada Bjelovara.
Odgođena primjerna novog Pedagoškog standarda
Prema mišljenjima stručnjaka, sadašnja situacija nije nimalo ružičasta jer u grupama ima previše djece i trebao bi još jedan vrtić s četiri odgojne skupine. Kad bi se poštivao Pedagoški standard, za godinu 2010/2011. ne bi se u Gradski vrtić upisalo ni jedno dijete jer on propisuje znatno manji broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama. No njegova je primjena ponovno odgođena do kraja 2013. godine, štro znači kako će se još tri godine raditi po već uhodanom modelu.
Prof. Ines Tomić, pedagoginja u Dječjem vrtiću Bjelovar naglašava da ove godine nisu upisivali djecu od šest mjeseci jer nije bilo mjesta ni uvjeta. Upozorava na opasnost od prevelikih grupa jer, iako je sav posao stručno pokriven, rad s previše djece može imati i neželjenih posljedica.
-Malih imamo po 15 u skupini, a to je izvan pameti. Došlo su nam je i 22 mališana iz vrtića Bambi,a njih smo morali upisati iako nisu bili u planu. Tko bi bio odgovoran da se nekom djetetu nešto dogodi jer ih ima previše? Na to ne smijem ni pomisliti. Sada imamo ukupno 539 djece, od toga u Matičnom vrtiću 210, a to nije po pravilima struke. Ove smo ih godine upisali 107. To nitko ne želi reći, ali nedostaje nam još jedan vrtić s četiri odgojne skupine ? kaže pedagoginja Tomić.
Pojašnjava da svako dijete mora imati svoj stolac, krevetić i mjesto za kretanje,a po novom standardu, svako bi dijete trebalo imati pet četvornih metara unutarnjeg prostora, a grupi po redovitom programu ne bi smjelo biti više od desetero djece. To su uvjeti razvijenih zemalja EU, kojima se uskoro valja prilagoditi.

Pritisci za upis preko reda

Pokazuje se ipak da Bambi (ili neki drugi vrtić) nedostaje.Profesorica Tomić ističe da roditelji moraju shvatiti da se nikome u vrtiću ne može čuvati mjesto jer su upisi prošli, a vrtić se puni prvoga rujna. Iz povjerljivih izvora saznajemo da uvijek ima intervencija i ipak se nekoga upiše preko reda, ali tu nam informaciju pedagoginja ne želi potvrditi.
-Unatoč svemu, kaže Tomić, postali smo centar izvrsnosti za područje emocionalne inteligencije, a želimo da naša djeca i ubuduće dobiju u vrtiću maksimalnu pažnju i sve što se podrazumijeva u predškolskoj ustanovi. Zbog toge me i brine pritisak i veći broj djece u skupinama od onog što struka nalaže ? zaključuje pedagoginja.

Novi vrtić “na čekanju”

U Matičnom vrtiću trenutno je 210 djece, što je daleko više od propisanog standarda.Stoga je Bjelovaru neophodan još jedan vrtić za četiri odgojne skupine, ali prema sadašnjim prognozama za početak njegove gradnje valja sačekati neka bolja vremena što znači kako bi na listama čekanja iduće godine moglo završiti još više bjelovarskih mališana.

AMAZONKA Na Županijskom natjecanju orača jedina natjecateljica je bila Ana Drobni iz Dežanovca
Osvojeno treće mjesto u kategoriji plugova ravnjaka nije slučajno jer je Ani oranje već punih 30 godina svakodnevni posao

Na devetom Natjecanju orača Bjelovarsko-bilogorske županije održanom u Severinu već treći put uspješno je sudjelovala Ana Drobni iz Dežanovca. Ne samo da je dobro “otvorila” brazdu nego je bila dobra i u naoru i zaoravanju , pa je ta pedesetgodišnjakinja u kategoriji u kojoj je je bio najveći broj natjecatelja, osvojila izvrsno treće mjesto u kategoriji plugovi ravnjaci. Ana je osvojila 136 bodova, jednako kao drugoplasirani natjecatelj, ali su o mjestu odlučile neke nijanse, nada se da nije prevagnulo to što je žena.

Za plugom 30 godina

Od spretne, marljive i odlučne žene koja je hrabro stala plug uz plug muškarcima saznajemo da uspjeh nije slučajan, jer je već 30 godina na traktoru, a oranje joj je normalan posao. Obitelj obrađuje 150 jutara zemlje, ima 24 komada stoke, od toga 13 krava, pa je posla uvijek puno, ali sve se stigne, kaže Ana.
-Od svoje 20. godine orem, a znala sam orati i ručnim plugom i konjskom zapregom. Ustajemo rano i imamo posla cijeli dan, ali se stignemo i odmoriti. Imam vremena i za kuhanje, nismo nikad gladni, a stignemo otići i kćeri koja živi u Udinama u Italiji. Autom dođem k njoj za četiri sata. A što su mi najteži poslovi? Štrikanje i heklanje. To mi ne ide, mislim da ima važnijih poslova ? kaže uspješna oračica Ana.

Priželjkuje pobjedničko postolje

Na natjecanju orača u Severinu orala je dvobrazdnim plugom i vješto upravljala moćnom traktorom Belarus. Prije ulaska u polje sve je sigurnim okom i vještom rukom prekontolirala i krenula. Na traktoru je Ana, iako čvrsta, izgledala krhko, ali kad je otvorila prvu brazdu vidjelo se da ta žena zna i može uspjeti.
-Svake sam godine sve bolja na natjecanjima,a to je dobar znak za iduća nadmetanja - kaže Ana.
Bilo bi lijepo vidjeti je na pobjedničkom postolju, a ona, uporna i marljiva kakva jest, to bi mogla i ostvariti.

R.Stojković
ruzica@bjelovarac.hr

DUG POVIJESTI Spomenik Vojina Bakić Poziv na ustanak, ili Bjelovarac, bit će u listopadu vraćen na svoje mjesto na Vojnoviću
Spomenik je miniran 1991. godine, a njegovim vraćanjem odaje se dužna počast onima koji su na Vojnoviću  zauvijek ostavili svoje živote

Spomenik Vojina Bakića Poziv na ustanak ili Bjelovarac, kako ga sve češće posljednjih godina imenuju, uništen miniranjem 1991. godine, konačno će biti vraćen na svoje mjesto na Vojnoviću sredinom listopada, potvrđuje gradski pročelnik za društvene djelatnosti Stjepan Grula.Premda je obnova spomenika završena, o njegovu preseljenju u Bjelovar rokovi se pomiču više od godine dana. O uređenju “Borika” podsjećamo,baratalo se s rokovima po kojima je “Bjelovarac” trebao biti na svome mjestu još prošle zime. No kako je Grad uložio 210 tisuća kuna, a preostali će dio troškova podmiriti Ministarstvo kulture, kalendar koji ističe Grula sada bi mogao biti izvjesniji.

Obnova Bakićeva opusa

Ravnatelj Gradskog muzeja Mladen Medar,ujedno i predsjednik Odbora za rekonstrukciju i vraćanje uništene skulpture kaže kako je riječ o samo jednoj od obnova dijela iz njegova opusa.
- Krenuli smo u rekonstrukciju jednog od brojnih Bakićevih umjetničkih djela uništenih u vrijeme Domovinskog rata, uz pomoć ministra Bože Biškupića , koji je odobrio 320.000 kuna za obnovu spomenika, pod uvjetom da Grad Bjelovar uredi postolje koje je također bilo oštećeno miniranjem - kaže Medar.
Na temelju originalne glave, lijeve šake i makete u sadri koji se čuvaju u Gradskom muzeju,te brojnih sačuvanih fotografija Nenada Gattina, ovu je skulpturu rekonstruirao akademski kipar Alan Vlahov, a izlivena je u bronci u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje čeka svoj skorašnji povratak u Bjelovar.

Selidbe spomenika

Inače, ovaj kip nije uvijek bio na tom mjestu. Doduše, 1946. godine tu je i postavljen,u kosturnici na Visoravni M.Gupca gdje se nalazio sve do 1951. godine kada je odlukom tadašnjeg Saveza boraca premješten u park na Trgu Stjepana Radića, gdje je, kako je tada u obrazloženju tog postupka istaknuto, bio ?više dostupan građanima i prolaznicima”.
Međutim, sedamdesetih godina prošlog stoljeća ovo Bakićevo djelo bilo je vraćeno na spomen-groblje Borik, gdje je 1991. godine i minirano. Njegova obnova i povratak što je naša borba protiv bezumnog kulturocida bez sumnje će pozitivno odjeknuti u cijeloj civiliziranoj Europi - zaključuje Medar.

R.Stojković
ruzica@bjelovarac.hr